17 siječnja 2011

Goran na Tahitiju

Na Tahiti sam otputovao kao gost kompanije Tahitian Noni Interna­tional, proizvođača bioaktivnog pića od ekstrakta biljke noni, za koju sam komponirao pjesmu "Place In My Heart". Kako je riječ o biljci koja raste na tom području, moji su domaćini inzistirali da im se pridružim u osmodnevnom druženju i tako bolje upoznam otok koji je glavni "krivac" za sve...
O ljepotama Tahitija, najvećeg tropskog otoka Francuske Polinezije smještenog u središnjem dije­lu južnog Pacifika, slušao sam mnogo puta, ali nisam očekivao da će me oduševiti već na prvi pogled. Zahvaljujući pjevanju mnogo putujem i mislio sam da sam dosad vidio najljepše svjetske destinacije, poput Bahama, koje sam posjetio prošlo ljeto. No, Čim sam pod nogama osjetio vreli tahićanski pijesak i pogledom pokušavao dosegnuti pla­ninske vrhove koji su se u nazirali u daljini, u srcu otoka, shvatio sam zašto Tahiti zovu rajem na zemlji. Oduševila me bujna tropska vegetacija, duge prirodne pješčane plaže i vrlo gostoljubivi stanovni­ci uz koje začas zaboravite na brige i stres i prepu­stite se čarima netaknute prirode.
Avioni i buggyji Bez obzira na to letite li poput mene do Tahitija preko Japana ili "presjeda­te" u Americi, na aerodrom F'aa'a u Papeeteu, glav­nom gradu Tahitija, stići ćete za dvadesetak sati. I ondje se možete odlučiti želite li posjetiti još koji od 130 rajskih otoka Francuske Polinezije, rasutih po Tihom Oceanu na površini jednakoj površini Europe. Svu tu ljepotu nastanjuje samo 250 000 sta­novnika. Prva četiri dana proveo sam na Tahitiju, a ostalo vrijeme na Moorei, otoku udaljenom od glav­nog grada 40 minuta vožnje brzim trajektom. Unajmio sam buggy jer se njime najlakše kretati po otoku. Dnevni najam je oko 10.000 francuskih pacifičkih franaka (malo više od 100 eura).
Osmijeh kao napojnica Glavni društve­ni život na 'Tahitiju odvija se u Papeeteu, tipičnom kolonijalnom gradu u kojem se lako zaboravi gdje ste uistinu. Natpisi su na francuskom, koji je uz tahićanski službeni jezik na Tahitiju, domicilno sta­novništvo vozi se u francuskim autima, a francuske su i najveće robne kuće i trgovine. Luksuzniji hoteli - poput Intercontinentala, u kojem sam odsjeo, i Le Meridiena - su izvan grada a posebno su mi se svi­djeli bungalovi, podignuti nad oceanom. Osoblje je iznimno ljubazno i nikako se nisam mogao naviknuti da ne primaju napojnice. Dovoljno im je da ih pozdravite s osmijehom.
Pjesma i ples Tahićani su vrlo nadareni za glazbu, osobito za ples koji je dio njihova fo­klora. Pogledao sam izvedbe četiriju skupina, a najviše me se dojmio muški ratnički ples. Svi su u ritmu i sve što čuju, vrlo brzo "reproduciraju". Tijekom osam dana imao sam tri nastupa, ali bez­broj sam puta sjeo na neki zidić i zasvirao gitaru: učas bi se pojavila nekolicina lokalnih svirača i počela me pratiti. Zatreba li mi prateći bend, znam gdje ću ga potražiti.
Morske atrakcije Tahiti je kao stvoren za neaktivni odmor, poput višesatnog lješkarenja na ljuljašci u debeloj hladovini, pa nema mnogo toga za razgledati. Iznimka je muzej na zapadnoj obali u spomen slikaru Paulu Gauguinu koji je na Tahitiju proveo dio života, te hram Arahurahu Marae, blizu središta grada. Jedna od najpopular­nijih turističkih atrakcija je ronjenje s ražama i malim morskim psima. Što nisam osobno iskusio. Umjesto toga sam zaronio tražeći Nema, šarenu tropsku ribu-klauna. Temperatura mora je 27 stup­njeva, a blagi povjetarac čini da se osjećate veoma ugodno. Ono što svakako pridonosi osjećaju opu­štenosti je činjenica da na Tahitiju ne žive otrovne vrste. Nema otrovnih zmija, paukova, insekata i guštera Jedino biće koje nosi tu vrstu opasnosti je riba- pauk, ali njih ima i u Jadranu.
Egzotika na tanjuru Iako volim isproba­vati nove okuse, držao sam se onih provjerenih  najviše kokosa i ananasa - ali samo zato što nikada nisam jeo ukusnije. U restoranima su sva jela, pa i riblji specijaliteti, egzotična kombinacija francuske, polinezijske i kineske kuhinje, a lokalna je poslasti­ca sashimi od svježe tune. Naravno da sam kušao i plod biljke noni - originalnog naziva nono - koja ima ljekovita svojstva. Plod je gorak pa se sok od nonija uvijek radi s dodacima voća.
Tahićanke Sjećate se onih šarenih ljetnih ko­šulja koje su osamdesetih bile apsolutni trend?! Zvali smo ih "havajke". E, pa na Tahitiju sam si ku­pio dvije takve i preimenovao sam ih u "tahićanke". Platio sam ih oko 50 eura. Lijep suvenir je nakit od crnih bisera, koje ronioci vade na mjestima gdje se rijeke slijevaju u ocean. U čast crnim perlama u Papeeteu postoji i Muzej crnog bisera, što je još jedna zanimljivost zbog koje vrijedi "potegnuti" do tog božanskog otoka.